Svetozar Cvetković, srpski glumac, je u emisiji 'Što sam tebi i tko sam sebi' progovorio o klavijaturistici EKV-a Margiti Magi Stefanović koja je 2002. godine preminula od posljedica uzimanja droga.

'Njezin tragičan kraj je zaista nešto što bi se moglo opisati samo na filmu, a da ne bude previše neugodno ako to čovjek ovako radi. Ja sam u svemu što sam radio pokušao saznati nešto što se zove istina, što jesam saznao, što je bilo jako teško i bolno, s jedne strane. S druge strane, pokušavao sam da taj njen život ne ode totalno strmoglavo dolje, ali u tome nisam uspijevao', rekao je u televizijskoj emisiji te je dodao kako mu je Magi pričala o svojoj ovisnosti.

'Ona je meni pokazala šake i ubode. To mi je i sada neugodno govoriti, ali to je upozoravajuća činjenica i ako nekome mogu nešto uputiti iz toga jest da se nešto što sam najljepše u životu doživio, što se tiče bilo koje osobe s kojom sam bio blizak, potpuno urušilo s tim tragovima uboda, koji nisu postojali samo na šakama, nego i na njenim stopalima. Tome se zapravo nije vidio kraj', kazao je.

Glumac je Magi opisao kao jako inteligentnu osobu. Ispričao je kako je bila jedna od najboljih učenika glazbene škole zajedno s Ivom Pogorelićem te da je dobila poziv za nastavak školovanje u Moskvi, no njezina majka to nije dozvolila.

'Ne da optužujem njenu majku, ali njena majka je bila baš ono što se kaže stroga majka', rekao je.

Tužnu vijest o Margitinoj smrti saznao je nakon što je odigrao predstavu 'Tajna crne ruke'. Kolega mu je rekao kako mu je nepoznata djevojka ostavila ceduljicu, a na njoj je pisalo: 'Magi je umrla.'

'Najtragičnije osjećanje koje sam imao u tome je to da je meni u tom trenutku laknulo jer sam sve vrijeme suosjećao i osjećao težinu tog života i načina kako se odvijao. Ona je bila iz jedne umjetničke, slobodarske i kreativne obitelji.

Margita Magi Stefanović bila je klavijaturistica EKV-a
PrintScreen/YouTube 

Njihov stan je imao 50 kvadrata, a više od trećine tog stana zauzimao je koncertni klavir. Znači, iz svega toga je ona završila u jednoj garaži u Borči i odatle na Infektivnoj klinici u Beogradu i u Domu stare, gdje je naprosto nestala. To je najtragičnija sudbina s kojom sam se ja susreo i s kojom sam bio jako blizak sve te godine', zaključio je u intervjuu.