Dani kad je započeo rat zauvijek su urezani u pamćenje Aleksandra Milića Milija. Danas popularni kompozitor, glazbeni producent, tekstopisac, aranžer i vlasnik diskografske kuće je tada bio u Sarajevu. Roditelji su iz Osijeka otišli za Beograd, u posjet iz kojeg se više nisu vratili u obiteljski dom.
'Rekli su im da više nije sigurno, pa su ostali s odjećom koju su ponijeli za samo dva dana, evo, cijeli budući život', ispričao je Mili. 'Tata je počeo raditi, odmah je našao posao. Kasnije ga je pozvala Vlada Zimbabvea da vodi kliniku u Africi i otišli su na deset godina u Afriku gdje sam ja išao stalno kad je ovdje počinjala jesen i zima, a tamo proljeće i ljeto', rekao je jednom prilikom i dodao:
'Mi smo tada sebi mogli sebi priuštiti jedino kuću u Rušnju, 30 kilometara od Beograda, a ja sam prešao kod moje sestre Milice. Imala je mali stan, spavao sam pokraj neke peći. Imao sam i gitaru s tri žice, dvije godine sam sve hitove na njoj komponirao i nisam je htio mijenjati. Onako sam samcit u Beogradu, a imao sam sve u životu i to sam izgubio zbog rata, mislio sam da od toga nema ništa gore. Sve me je to jako potreslo, mada se to na meni nije vidjelo', priča danas sretno oženjen glazbenik i otac dvoje djece.
'I kad sam pomislio da nema ništa gore od toga, meni su dijagnosticirali malignu bolest. Ja 1992. cijelu tu godinu dana provodim u borbi s bolešću, četiri-pet puta sam kolabirao, bilo je pitanje hoću li preživjeti iako sam cijeli život bio sportaš, gimnastičar. Valjda je ta promjena psihološki utjecala na mene. To je za nas bilo strašno, u toj najgoroj situaciji u kojoj smo se našli, događa se nešto još sto puta gore.
Moji roditelji su tu odigrali veliku ulogu, ne pokazujući strah, gledali su na sve pozitivno i na kraju se tako i dogodilo. Inače, dok sam još bio na kemoterapijama, završavao sam i godinu fakulteta. S natečenim rukama i braunilama išao sam na fakultet, a kad sam ozdravio otišao sam za Prag studirati, gdje sam diplomirao biznis administraciju - odsjek marketing', zaključio je Mili.
.png)
.png)
