Pjevača Milana Stankovića mnogi pamte po ekscentričnom modnom izražavanju, a njegov nastup za Srbiju na Eurosongu popularizirao ga je i u dalekom Japanu gdje je bio prava zvijezda. Ono što mnogi ne znaju je to da se iza njegove vrckave osobnosti krije tužna životna priča.
On posljednjih mjeseci izaziva pažnju jer se odlučio povući iz javnosti i promijeniti život iz korijena, a šuškalo se i da ima namjeru zarediti se. Nedavno se vratio u Srbiju iz Grčke, gdje je proveo neko vrijeme pomažući u pravoslavnom samostanu.
Međutim, jedna informacija o Milanovom životu nije toliko poznata, a radi se o njegovom pokojnom ocu.
Naime, nedugo poslije Milanovog rođenja, njegov je otac počinio kazneno djelo, a nekoliko godina kasnije je nastradao u zatvoru. Obitelj Stanković je odmah posumnjala kako je u pitanju krvna osveta.
Otac Milana Stankovića, Goran Stanković, ubio je kolegu s posla prije više od 30 godina, zbog čega je osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Poslije pet godina služenja zatvorske kazne, on je preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Obitelji je javljeno da je poginuo tako što je pao sa skele, ali oni ni danas u to ne vjeruju. Stankovići su uvjereni da je Goran ubijen zbog krvne osvete.
Pjevač je na početku svoje karijere pričao o ovom, za njega bolnom periodu i tada je izjavio kako sumnja u službenu verziju da mu je otac poginuo u zatvoru.
'Imao sam samo pet mjeseci kada je moj otac otišao u zatvor. Zato ga se i ne sjećam, ali kroz glavu mi prolaze slike iz posjeta. Nikada nisam imao osjećaj da imam tatu, već nekog tetka kojeg sam povremeno viđao. Moj otac je zbog nekog duga ubio izvjesnog čovjeka s kojim je radio u pekari. Poslije pet i pol godina saopćili su nam da je pao sa skele i poginuo, ali ne vjerujem u to. Mislim da se radi o krvnoj osveti', rekao je tada Stanković i opisao kako je izgledalo njegovo odrastanje bez jednog roditelja.
'Ne znam kakav bih bio da sam rastao uz oca, ali oduvijek sam se osjećao inferiorno. Kada bih u društvu rekao da nemam tatu, izazvao bih sažaljenje. Kao da sam ja kriv što je to tako. Najteže su mi pala pisma koja je slao iz zatvora. Jednom sam ih slučajno našao i bio sam potpuno izgubljen. Znao sam da ga ne mogu vratiti. Osjetio sam koliko mu je svako pismo drugačije, u nekim se prepoznavao očaj, ponekad optimizam. Mama me je, usprkos svemu, uzdržavala i borila se za mene i sestru. Radila je u trafici, peglala, čistila po kućama. Često je i pozajmljivala novac', izjavio je Milan prije više od deset godina.
.png)
.png)
