Najveća regionalna zvijezda Zdravko Čolić jedna je od najmanje konflktnih javnih ličnosti na našim prostorima. Međutim, jedan njegov estradni sukob i danas se pamti.
Leposava Stefanović, poznatija kao Lokica, sedamdesetih i osamdesetih godina zajedno s plesnom grupom Lokice nastupala je sa Zdravkom Čolićem, te su godinama bili veliki prijatelji. Međutim, u jednom trenutku je došlo do sukoba, a pjevač i poznata dama nisu popravili odnos ni četiri desetljeća nakon kraha prijateljstva.
Naime, Zdravko Čolić se jako uvrijedio kada je Leposava Stefanović izjavila da nije talentiran za ples.
Kada se pjevač vratio iz vojske, gdje je otišao 1978. godine, prestao je pričati s njom, a ona je u više navrata istaknula da joj je mnogo žao zbog toga.
'Kada smo snimali film 'Pjevam danju, pjevam noću', rekla sam redatelju Jovanu Ristiću da Zdravko nije talentiran za ples. Kako je to bio film o Čoli, redatelj mi je rekao da su svi, počevši od prijatelja, kolega, pa i učiteljica 'šećerili' izjave o njemu i da sam ja zapravo jedina koja kaže ono što svi vide – a to je da Zdravko ne zna plesati', rekla je Lokica svojedobno.
'Nakon te izjave je prestalo naše prijateljstvo. Morala sam to reći jer je Rica tražio. Žao mi je. Nikad ne govorim ružne stvari o ljudima. Objasnila sam samo da on nema talent za ples, a vježbanjem smo napravili rezultat. Naučio je plesati. Voljela bih da se pomirimo zbog njegovih kćeri i supruge. Imam i ja sad unuku. Možda je to bila neka sujeta', zaključila je Lokica tada.
Lokica se, inače, može pohvaliti svestranim znanjem i vještinama. Bila je pedagoginja, profesorica baleta, fitness instruktorica, ali iznad svega pionirka jugoslavenskog scenskog nastupa. Šira javnost zna je kao vođu plesne grupe 'Lokica' koju su činile djevojke istih konstitucija, plesnih sposobnosti i kratkih, na bob ošišanih frizura, uglavnom obojanih u plavo.
Iako ju je ples oduvijek opčinjavao, na nagovor oca završila je Arhitektonski fakultet, a jedno se vrijeme time čak i bavila.
Svojedobno je radila i u Tvornici trikotaže u Kikindi gdje je sama kreirala modele, a bitno je napomenuti i da je projektirala zgradu od 11 katova u Prištini. Iako je poslije otputovala u New York kako bi se plesno doškolovala u Američkom centru za ples, odlučila je se vratiti u rodni grad.
Ljubav prema roditeljima i očeva želja da postane inženjer i arhitektica odvela ju je u zagrljaj jednog arhitekta, Zorana Zakića za kojeg se udala 1983. godine i ubrzo s njim dobila kćer Ognjenu.
Nažalost, on je iznenada preminuo u 48. godini, što je iz korijena promijenilo Lokičin odnos prema životu i karijeri.
