Dok grad pod Marjanom blista u božićnom ruhu, jedna žena plijeni pažnju gdje god se pojavi. Operna pjevačica Irena Parlov, koju mnogi nazivaju najljepšom hrvatskom opernom divom, u ekskluzivnom blagdanskom intervjuu otkriva kako izgleda njezin Božić u Splitu, koliko joj znači epitet ljepotice, ali i govori o temi o kojoj se rijetko javno izjašnjava – svom izgledu i pritiscima javnosti. Iskrena, elegantna i bez zadrške, Irena nam otvara vrata svog svijeta, onog iza reflektora i pored božićnog bora.
Božić je vrijeme emocija i intime – kako izgleda Božić u domu Irene Parlov u Splitu?
Obožavamo sve što ima veze s Božićem i blagdanima, pa je u našem domu uvijek veselo i lijepo okićeno. No, vrlo često negdje otputujemo. Tako smo već nekoliko Božića dočekali u Londonu. Ove godine, primjerice, idemo u Švedsku, jer je moj suprug rođen tamo. Kada smo u Splitu, često Božić provodimo s kumovima i njihovom obitelji, jer su nam članovi obitelji razbacani po svijetu. Šalimo se da su nas „usvojili“.
Jeste li više tradicionalni ili moderni tip?
Mislim da sam kombinacija oboje. Volim i poštujem tradiciju, ali modernije pristupam svemu tome, rekla bih.
Kažu da blagdani otkrivaju pravo lice ljudi. Što biste rekli da je vaša najveća vrlina, a što mana kad se ugase svjetla pozornice?
Najveća vrlina mi je što sam dijete u duši, volim se smijati, volim pravdu i uvijek ću progovarati protiv nepravde. Volim da se ljudi sa mnom osjećaju dobro i ispunjeno. Nemam masku koju nosim, zaista sam iskrena i autentična.
Mana mi je što ponekad reagiram na prvu. Nestrpljiva sam, iako sam kroz život naučila biti puno strpljivija - prvo prespavati, pa reagirati.
Operna ste diva, ali i žena od krvi i mesa, pjevate li za Božić doma, ili je to jedini dan kad glas zaista odmara?
Ne volim naziv „diva“ i nikada sebe nisam tako nazivala. Nisam nikakva diva, ja sam samo operna pjevačica koja, iz nekog razloga, živi za operu. Kroz cijelu karijeru nastojala sam izbjeći rad u tom periodu, ali nije uvijek bilo moguće. Kad mogu, uživam odmoriti za blagdane, no puno češće sam tada pjevala nego odmarala. Sjećam se audicija dan prije Božića. Na sam Božić bih letjela doma i osjećala se kao da sam sama na svijetu.
Publika vas često opisuje kao najljepšu hrvatsku opernu pjevačicu. Kako vi doživljavate taj epitet, laska li vam ili stvara pritisak?
Ne smatram se najljepšom, ali lijepo je čuti takav kompliment. Na iznenađenje mnogih, koji misle da je lakše uspjeti kad si lijep, to je često i teret. Puno je onih koji su mi zbog toga nastojali zagorčati život, a najviše žene.
Vaš izgled često je tema komentara, jeste li ikada radili estetske korekcije ili je sve „od majke i Boga“?
Jako sličim svojoj majci i baki, koje ljudi smatraju vrlo lijepim ženama, pa mogu reći da mi je genetika dala puno. Nikada nisam imala estetsku operaciju lica. Nemam ništa protiv toga, no pazim na svoj izgled i blago korigiram ono što mogu – botoxom i minimalno, rijetko, filerima. Najviše se oslanjam na Multi Frax laser, pilinge i slične neinvazivne tretmane. Imam sreću da na moje lice pazi dr. Anđela Prolić (Dermamed), koja inzistira na prirodnom izgledu i uvijek me zaustavi kod pretjerivanja. Zbog toga sam joj neizmjerno zahvalna.
Smatrate li da je ljepota u svijetu opere prednost ili ponekad i teret?
Definitivno prednost, ali može biti i teret zbog ljubomore u opernom svijetu. Operni pjevači moraju biti kompletni, a jako je lijepo gledati pjevača ili pjevačicu koji uz izvanredan glas dobro i izgleda. Ako uz sve to i glumi i interpretira, nema bolje kombinacije.
Iznenade li se ljudi da uz fizičku ljepotu imate i glasovnu ljepotu?
Da, to mi je često zabavno. Vjerujem da se i neke kolegice čude istome. Bilo je situacija gdje mi se zbog izgleda oklijevalo dati pojedine uloge – mislili su da nisam za glumiti staru vješticu. U tom slučaju uvijek objasnim da me trebaju vidjeti ujutro kad se probudim. Takve uloge mi, zapravo, najbolje leže, pa ih redovno i dobijem.
Što biste si sami poželjeli ispod bora? Profesionalno, a što privatno?
Profesionalno – jedino želim pjevati i uživati u tome što radim, okružena dobrim kolegama. Privatno – zdravlje i puno ljubavi.
Kada se osvrnete na godinu iza sebe, na što ste najponosniji?
Na svoju izdržljivost i hrabrost. Imala sam najtežu godinu svog života i ponosna sam kako sam kroz to prošla.
A što biste, da možete, rado ostavili u staroj godini?
Sve zlobne, zavidne i neiskrene ljude. Samo to.
Za kraj – koju biste poruku, iz srca, poslali našim čitateljima ovog Božića?
Da shvate da je život jedan i da u njemu uživaju punim plućima. Ali da pritom budu ljubazni jedni prema drugima, da se puno smiju i da uvijek pruže ruku podrške, čak i kad misle da nije potrebna. Nikada ne znate kroz što netko prolazi, bez obzira na njegov široki osmijeh. I da jednostavno – budu ljudi.
