Nataša Bekvalac sasvim iskreno: 'Nikad nisam željela biti žrtva vlastitog posla'

Tijekom godina je rasla, mijenjala se i osvajala publiku, ali jedno je kod glazbenice Nataše Bekvalac uvijek ostalo isto - njezina iskrenost. Danas, u najzrelijem razdoblju života, govori s lakoćom žene koja je prošla kroz oluje i naučila iz njih izaći dostojanstveno. Jedna od najljepših žena u regiji, 45-godišnja Novosađanka, za Story otkriva izazove i ljepote samohranog majčinstva, govori o kćerima Katji i Hani, koja se nedavno odselila iz obiteljskog gnijezda u Španjolsku, te o vrijednostima kojima odgaja svoje nasljednice. Bez zadrške progovara i o solo životu nakon tri braka, o tome nedostaje li joj muškarac i što je danas u ljubavi može dobiti, a što odbiti. Sve ono što osjeća pretočila je u svoj novi hit- album ‘Mama’, najintimnije izdanje dosad, u kojem se ogledaju njezina snaga, ranjivost i zrelost, kako glazbena, tako i životna.

Svaki spot prekriven je mnoštvom simbolike, pojavljuju se i članovi vaše obitelji, ali i duet s nećakinjom Zoi. Koliko je emotivno bilo snimati s majkom, kćerima...?

Mama nije znala da će sudjelovati u spotu, prvotno smo je pozvali kao pomoć, a onda smo joj na setu objasnili da želimo snimiti jednu prirodnu reakciju, gdje jedino što treba napraviti jest da me češlja. Riječ je o jednom jedinom kadru koji postoji, tu nije bilo režije. Publika kaže: ‘Kakva fenomenalna gluma!’, a zapravo to nije bila gluma, već potpuno iskrena, prirodna reakcija. Kad su u pitanju moja djeca, postoji i ta jedna scena u kojoj nam je bilo najprirodnije da mi obje priđu i da se zagrlimo. A sa Zoi je to bilo najintenzivnije jer nam je pjesma ‘U inat’ iznimno značajna. Ona zapravo govori o temi koja se generacijski provlači kroz našu obitelj, a željele smo je obraditi i prikazati na svoj način, kao završetak jednog ciklusa koji je bio vrlo bolan za generacije prije nas, pa i za našu.

Jednom ste izjavili da “nemate širinu na Balkanu da se izrazite onako kako želite”. Na što ste konkretno mislili i što bi vam život u drugom okruženju omogućio?

Nikada zapravo nisam imala potrebu, ambiciju niti želju da moja karijera ide izvan granica ovih prostora. Prvenstveno zato što sam shvatila koliko me i na ovoj razini moj posao potpuno obuzima. Nikad nisam željela postati žrtva vlastitog posla, posebno otkad sam majka. Privatni mi je život iznimno važan i nikada nisam željela da zbog karijere trpi u bilo kojem smislu. Požalila sam se više zbog toga što smo u kreativnom smislu bili ograničeni. Mnoge stvari koje smo željeli prikazati u spotovima, na umjetnički, nikako vulgaran način, uvijek u granicama ukusa i pristojnosti, jednostavno nismo mogli ostvariti zbog raznih restrikcija koje bi nam zbog toga uslijedile.

Tko vam se od kolega iz Hrvatske javio s podrškom nakon izlaska albuma?

Javile su mi se Jelena Rozga i Nina Badrić. To mi je prelijepo od njih i jako sam sretna zbog toga. Obje su predivne, prvenstveno kao žene i osobe, a onda i kao dvije različite glazbenice, svaka autentična na svoj način.

Severini ste pružali podršku kada je prolazila kroz teške privatne trenutke, gostovali joj na koncertu. U kakvim ste danas odnosima?

Nismo u komunikaciji.

Pjesmu ‘Patologija’ posvetili ste bivšem partneru Miodragu Kostiću. Zašto ste imali potrebu to napraviti upravo kroz tu pjesmu?

Radila sam sve jako iskreno. To je bila njegova inicijativa, koju sam ja s ljubavlju i poštovanjem provela u djelo.

Otkrili ste da ste solo već sedam godina. Biste li voljeli imati emotivnog partnera?

Nemam osjećaj praznine na tom polju, budući da se doista osjećam ispunjeno kao žena. Publika mi daje tu jednu vrstu kontinuiranog osjećaja zaljubljenosti, pogotovo kad sam na pozornici. Tada se osjećam lijepo, poželjno, voljeno... Naravno, nisam osoba koja je isključiva ili koja je prestala vjerovati u ljubav. Samo nisam netko tko za time trči. Vjerujem da te ništa što je tvoje ne može zaobići. A ono što nije tvoje, ne možeš zadržati, pa ni da su u pitanju lanci i katanci.

Jeste li danas postali izbirljiviji u odabiru partnera ili samo oprezniji?

S ovim iskustvom svakako da. Osim onoga što mi je nekad bilo važno, da energija i povezanost budu dobre, danas su mi standardi viši i treba mi puno više da bih se s nekim upustila u bilo kakav odnos, a posebno u onaj životni. Nosim sa sobom svoje terete, samostalna sam majka dviju djevojčica, imam svoj život u svojim rukama i vrlo dobro znam da ne može svatko, niti bilo tko, stajati uz mene. To jednostavno nije svejedno, ali ni ja nisam za svakog.

Što bi za vas bio svojevrsni prototip idealnog muškarca?

Idealno, svakako, ne postoji. Mislim, ne postoji ni ‘gotov’ odnos, on se gradi i zaslužuje. Danas mi je najvažnije da muškarac bude ostvaren u svakom smislu i da me ne doživljava kao konkurenciju. U ovoj fazi života to mi je prioritet, da se on ne osjeća ugroženo kraj mene, nego naprotiv, da se ja osjećam zaštićeno, a on ponosno.

Iz prošlih brakova dobili ste najveće bogatstvo, kćeri Hanu i Katju. Koji su vam najveći izazovi u odgoju, s obzirom na to da ste i javna osoba i samohrana majka?

Mislim da imam više vremena od mama koje su stalno zaposlene u firmama ili na poslovima koji zahtijevaju osmosatno radno vrijeme. Ja uglavnom, osim u situacijama kada izdam album ili kad su razdoblja intenzivnijih gostovanja i nastupa, radim vikendima, a vikendi su ionako vrijeme kada su i moje djevojčice često kod bake i djeda ili s mojim sestrama. Katja tada ima svoj svijet, a Hana je već velika djevojka. Što se tiče izazova, oni su svakodnevni. To nisu neki posebni periodi, nego dan po dan, jer svaki dan donosi nešto novo, pogotovo kad si roditelj, a još k tomu samostalni. Kažu da ti Bog da onoliko koliko možeš izdržati, i ja u to vjerujem. Imam veliku vjeru u život i znam da sve što mi je dano, s razlogom mi je dano.

Mislite li da se način na koji odgajate svoju djecu razlikuje od onog kako su roditelji vas odgajali?

Odlučila sam se za drukčiju vrstu odgoja i odnosa prema svojoj djeci. Mislim da sam puno nježniji roditelj. Vjerujem da, kad se podvuku zdrave granice, kad djeca znaju što je u redu, a što nije, nema potrebe za strogim zabranama, ucjenama ili bilo kakvim nasilnim metodama. Uz ljubav i dobar razgovor, vjerujem da djeca mogu izrasti u zdrave, stabilne osobe, čak i kada odrastaju bez jednog roditelja, kao što je slučaj s mojim djevojčicama.

Starija kći, Hana, sada je na fakultetu u Španjolskoj. Kako ste podnijeli to razdvajanje, je li bilo suza? Koliko se često čujete, vidite?

Teško mi je bilo, emotivno, ali znala sam da je najveći uspjeh za roditelja odgojiti samostalno dijete. Volim reći da djeca nisu naša, ona su nam dana da ih pustimo u svijet. To puštanje zna biti bolno, no kad shvatiš da se većina briga nikada ne ostvari, lakše je. A kad znam da je to za njezino najveće dobro, i meni je kao majci mirnije, iako mi svakog dana nedostaje. Čujemo se stalno, pogotovo kad joj treba pomoć ili savjet. Često dolazi k meni, a i ja njoj, tako da nemam osjećaj prave odvojenosti.

Jeste li ‘control freak’ mama?

Sve manje, jer znam koliko je meni kontrola smetala. Trudim se biti što opuštenija u tom smislu.

A u odnosu s muškarcima?

Mislim da sve ono što je potrebno meni, a to jedna vrsta slobode, trebam pružiti i muškarcu koji je uz mene. Kada čujem ta stalna provjeravanja, to me zaista frustrira. Ne bih mogla funkcionirati na taj način, ali nije da toga nije bilo ranije. Vjerujem da takvim ponašanjem ništa ne možeš spriječiti. Sve što se treba dogoditi, dogodit će se. Kontrola je, zapravo, besmislena. To je radnja koja te samo iscrpljuje.

Publici, uz pjesme, uvijek pružate i upečatljivi modni trenutak, a o svemu se brine vaša sestra Kristina. Svidi li vam se uvijek ono što želi da odjenete?

Zna nekad pretjerati i tada znam reagirati, pa i reći da to jednostavno neću nositi. Postoje stvari za koje osjećam da ih ne mogu iznijeti. Ona me često potiče da budem hrabrija jer je jako modno osviještena i ponekad više gleda estetiku nego funkcionalnost kostima. Zna se dogoditi da se oko toga svađamo. Ona vidi sliku, a ja više razmišljam o tome da mi bude udobno i da se mogu slobodno kretati.

Otkako ste se početkom 2000-tih pojavili na sceni, prati vas epitet jedne od najljepših žena u regiji. Kako se brinete o svom izgledu, idete li redovito na treninge, pazite li na prehranu...?

Mislim da s 45 godina, uz lijepu i redovitu njegu, dobru prehranu, dovoljno vode i fizičku aktivnost, zapravo najviše do izražaja dolaze tvoje emocije. One koje najčešće osjećaš vide se na tvom licu. Bez obzira na sve što sam prolazila, a bilo je teških razdoblja i trenutaka ljutnje, uvijek sam se trudila ne izgubiti radost u sebi. Nastojala sam iz svake situacije izaći s nekom lekcijom i sa zahvalnošću, čak i kad mi je bilo teško. Mladost sama po sebi donosi ljepotu, ali u zrelim godinama, u kojima sam sada, najviše dolazi do izražaja unutarnje stanje, kako se osjećaš, kako se odnosiš prema sebi, ali i prema drugima. U konačnici, to se vidi i na licu i u pogledu.

Kojoj hrani ne možete odoljeti?

Često ne mogu odoljeti slatkišima, zna se dogoditi da se noću probudim i moram nešto pojesti. Shvatila sam da to nije prava glad, nego emotivni trenutak. Tada hraniš emocije koje ti nedostaju, popunjavaš neke male praznine. Nisam se više željela baviti posljedicom, nego uzrokom. Počela sam istraživati što to u meni traži tu vrstu trenutnog zadovoljstva koje daje šećer, tu instant sreću. Ali sve što je instant, kratko traje. Ne možeš kolačem nadomjestiti ono što ti u tom trenutku nedostaje u duši.

Nedavno ste odlučili izvaditi silikone iz grudi, čime ste poslali važnu poruku da je zdravlje uvijek na prvom mjestu. Koliko vam je važno to osvijestiti kod drugih?

Mislim da je većina ljudi toga svjesna, ili postane onog trenutka kada im je zdravlje ugroženo. O toj sam temi odlučila progovoriti jer bi bilo licemjerno praviti se da se ništa nije dogodilo, pogotovo kad je to vidljivo. Nisam htjela ništa skrivati, ni odjećom ni kostimima, već mi je bilo važno najprije samu sebe prihvatiti drukčijom, a zatim se tako i predstaviti drugima. Kada je priča počela odlaziti u nekom drugom smjeru, osjetila sam potrebu da o tome progovorim onoliko koliko smatram pristojnim i koliko meni odgovara, da se smanji prostor za nagađanja i špekulacije.

U kojem ste trenutku odlučili prestati raditi stvari da biste drugima udovoljili i počeli slušati isključivo sebe?

Kao mladoj ženi, ta mi je vanjska potvrda bila puno važnija nego danas. Sada, ako je ima, uživam u njoj, ako je nema, nije mi presudno. Više me ne može izbaciti iz ravnoteže ni s puta koji sam za sebe prepoznala kao pravi.

Možete li danas reći da ste u najzrelijem razdoblju svog života?

Rekla bih da sam sada u najzrelijem, ali i najmirnijem razdoblju života. Kad kažem ‘mir’, mislim na onaj unutarnji mir i ljubav prema sebi. Moj je život i dalje uzbudljiv, pun svakodnevnih izazova i senzacija, ali sada sam najstabilnija i najsigurnija u sebe.