Jedno od najvećih imena narodne glazbe već je 40 godina Ana Bekuta. Tijekom bogate karijere surađivala je s brojnim glazbenicima, a među njima je bio i Halid Bešlić s kojim je snimila pjesmu ‘Zagrli me’ i s kojim ju je vezalo lijepo prijateljstvo. Kako je doživjela njegov gubitak, strahuje li od smrti te što joj daje snage nakon smrti životnog partnera, govori u intervjuu za Story. Također je otkrila kakvi su nogometaši daleko od pogleda javnosti, te tko će je od voljenih unuka pratiti na velikom koncertu koji će u Areni Zagreb održati na Valentinovo, 14. veljače 2026. godine.
Prije nekoliko dana u dirljivoj posveti Halidu Bešliću napisali ste da se teško odlučiti je li bio bolji pjevač ili čovjek. Kako se nosite s odlaskom prijatelja? Daju li vam utjehu sjećanja na trenutke koje ste proveli zajedno, pjesmu ‘Zagrli me’?
Zaista je teško odlučiti je li bio bolji čovjek ili pjevač i neopisivo mi je drago da je nakon njegove smrti krenula poplava sjećanja na njega i njegova dobra djela za koje ljudi nisu znali. Toliko je dobra napravio u svom životu da će se, vjerujem, još godinama prepričavati kakva je duša bio. Svima koji su bili u njegovom krugu prijatelja s estrade jako je teško pala njegova smrt, pa i meni. Sretna sam što smo stigli snimiti pjesmu ‘Zagrli me’ i što su je i moja i njegova publika, ali i nove generacije, sjajno prihvatili.
Kod ovakvih gubitaka, počinjete li razmišljati o životu, ali i vlastitoj smrtnosti?
Što je čovjek stariji, drugačije gleda na život. Na smrt se gleda opuštenije i zrelije, tako je valjda priroda namjestila. Vjerujem u onu da čovjek koji se ne boji života - ne strahuje ni od smrti. Od smrti najviše strahuju oni koji se boje i života.
Veliki životni udarac doživjeli ste i 2021. godine gubitkom životnog partnera Milutina Mrkonjića. Što vam je tada davalo snagu?
Moja obitelj, prijatelji i glazba. I dalje mi daju snagu. Ne može se o tome govoriti u perfektu, svakog dana treba mi snage jer tuga nije prošla i mislim da nikada neće proći. Eventualno ću naučiti živjeti s njom. Vrijeme brzo prolazi, pogotovo nakon pandemije. Istovremeno mi se čini kao da je umro prije trideset godina. Nedugo za njim preminula je i moja majka. Kada čovjek tuguje, dani rolaze sporo, a godine jure. Tako je to.
Možete li opet biti spremni za ljubav?
Ljubav dolazi u raznim oblicima, pogotovo u zrelim godinama. Sretna sam žena jer imam puno ljubavi oko sebe i za sebe, mnogo ljubavi dajem obitelji, prijateljima i publici. Ljubav ne prolazi i ona koju sam osjećala prema Milutinu još uvijek je tu, iako njega nema. I pokreće me.
Možete li opet biti spremni za ljubav?
Ljubav dolazi u raznim oblicima, pogotovo u zrelim godinama. Sretna sam žena jer imam puno ljubavi oko sebe i za sebe, mnogo ljubavi dajem obitelji, prijateljima i publici. Ljubav ne prolazi i ona koju sam osjećala prema Milutinu još uvijek je tu, iako njega nema. I pokreće me.
Hoće li neka posebna osoba biti na zagrebačkom koncertu za Valentinovo? Netko koga ćete zagrliti?
U Zagreb stižu svi moji prijatelji iz Hrvatske, Slovenije, BiH i ostatka Europe. Bit će to noć puna ljubavi i za mene, ali i za moju publiku. Zagrlit ću svakoga tko mi dođe pod ruku i mislim da će se mnogi tu večer grliti u Areni Zagreb. Čula sam da će, osim parova, na koncert doći najviše ‘singl’ djevojaka i jako me raduje njihova ljubav prema mojoj glazbi i dojam da me vole samostalne i samosvjesne djevojke. Bit će raznih vrsta ljubavi u Areni, sigurna sam.
Prati li vas sin Igor na koncertima? Kakav je danas vaš odnos?
Češće je unuk sa mnom, mlađi je (smijeh). Odnos s mojim sinom uvijek je bio dobar, bez obzira na to što su govorili mediji ili zli jezici. Znam da su neke stvari iz moje mladosti intrigirali tabloide, ali ne vidim potrebu da se takva teška ljudska priča prepričava tisuću i jedan put. Svako od nas u određenom trenutku života radi ono što misli da je najbolje. Nikada ne sudim ljudima i cijenim kada se ne sudi meni.
Pokazuju li unuci glazbeni dar? Kako s njima volite provoditi vrijeme?
Jako sam mlada postala baka, pa nas troje zaista imamo zanimljiv odnos. Volim ih i gledam na njih kao da su moja djeca, ali i dalje imamo slobodu koju imaju bake i unuci. Unuk Branko najčešće me prati na nastupima, dok Sonja nema takve obaveze, a odnos nam je sjajan. Zajedno putujemo, šopingiramo, povjerava mi se… Za jednu baku to je zaista privilegija i radost, u današnjem vremenu kada su svi otuđeni, svi vječito na telefonima, svi u nekim svojim svjetovima… Zaista sam zahvalna na svojim unucima i našem odnosu koji je uvijek bio sjajan i koji je sve bolji što su oni stariji i zreliji. Zaista je izniman.
Uz brojnu publiku, posebno vas obožavaju nogometaši. Koja je tajna vaše povezanosti?
Nogometaši u pravilu vole narodnu glazbu. Svi nogometaši, i oni iz Srbije, iz BiH i Hrvatske. Vole se i dobro zabaviti nakon napornih sezona. Upoznala sam nekoliko hrvatskih nogometaša i njihove supruga i pjevala sam i na nekim privatnim zabavama. To je uvijek jako lijepo, bez obzira na to o kome se radi. Znati da netko želi da budeš dijelom specijalnih proslava te velikih i važnih datuma uvijek je čast i ponos - bilo da se radi o slavnim ili potpuno nepoznatim ljudima. Neki od njih i njihove supruge tijekom ovih su godina postali moji dragi prijatelji s kojima se družim i izvan proslava i daleko od diskoteka. Uvijek se zabave s nogometašima nekako spominju u negativnom kontekstu, ali tu zaista nema mjesta ružnim konotacijama. Svi koje sam upoznala zaista su gospoda, normalni i pristojni ljudi.
Ni košarkaši ne zaostaju - Luka Dončić vaš je hit ‘Imam jedan život’ odabrao za zagrijavanje prije premijernog nastupa za LA Lakerse. Jeste li nakon toga stupili u kontakt?
Vidjela sam tu snimku, ali nažalost nisam stupila s Lukom u kontakt. Zahvaljujući mom unuku znam tu i tamo pogledati što rade naši momci u NBA-u i u našoj se kući košarka gleda redovito. Pod ‘našim momcima’ naravno mislim na sve naše momke iz regije.
