Zdravko Čolić sa suprugom Aleksandrom i kćerima Unom i Larom uživa u luksuznoj vili na beogradskom Košutnjaku vrijednoj oko dva milijuna eura. Vila se nalazi u mirnom dijelu naselja, okružena je zelenilom, te ima ogromno dvorište i dvoja dvorišna vrata, ali i visoke mjere sigurnosti.
Pjevač je svojedobno živio u rodnom Sarajevu, jedno vrijeme je boravio i u Zagrebu, no naposljetku se skrasio u prijestolnici Srbije. Međutim, ono što malotko zna jest da je Zdravko, zajedno sa svojim bratom, vlasnik i obiteljske kuće u selu Vlahovići pored Ljubinja u Hercegovini, koja je napola srušena i u raspadnom stanju.
'Zdravko je, zna cijeli Balkan, rođen u Sarajevu i svi ga smatraju Bosancem, a u stvari je čisti Hercegovac - i majka i otac su mu Hercegovci. Sam Čola je rijetko pričao o svojoj obitelji, tek nekoliko puta je spominjao Trebinje i Stolac, majčino rodno mjesto Trebinjske šume, ali Vlahoviće nikada. A Čolići su baš iz Vlahovića, jedno od većih sela, 15 kilometara od Ljubinja. Bilo je tu nekada više tisuća duša, škola, crkva, a sada u njemu žive tek dvoje starijih i Milivoje Čolić (48), jedan od rijetkih koji se vratio u selo i tu živi, tik uz poveliku kamenu kuću gdje su rođeni Zdravkovi otac Vlado i djed Dušan. Na njoj su još originalna vrata, lokot, krov se skoro urušio, ali još ponosno prkosi vremenu, vjetru, kiši i čuva glasove prošlosti. Obrasla je u korov i travu, jedna strana je skoro srušena, ali odolijeva, čak je ni posljednji potres nije uspio pokoriti. Prkosi, kao i Hercegovci što prkose vremenu i teškim uvjetima, ponosno', pišu srpski mediji.
Zdravko je, kako je za Kurir rekao njegov rođak, samo jednom došao u Vlahoviće, i to prije desetak godina s bratom kako bi se raspitao za kuću i imanje, koje se i vode na njih dvojicu.
'Evo, ovo je kuća. Tu je rođen Vlado. Ovo je, vidi se, turska gradnja. Knez sela je bio u ovoj kući. Čola ti je od te obitelji, od posljednjeg kneza iz sela. Čolići su bili kneževi (upravljali selom). Ulazilo se s gornje strane, dolje je bila stoka, gore je čeljad spavala. Šćepan je bio zadnji knez Čolića, to je Zdravkov pradjed. Čola ti ovdje nije rođen, on je jednom došao, bio prije deset godina s bratom. Djed mu se odselio u Topolovac, a Vlado, njegov otac, bio je u Sarajevu u policiji. Po meni, nisam ni siguran da Zdravko vjeruje da je odavde', kroz osmijeh priča Milivoje.
'Iz te kuće, tu je knez stolovao, pobjegli su svi Čolići naši. Bježali ljudi, i ne samo Čolići, nego svi iz sela od Turaka u Crnu Goru. Kada su se vratili, nama vrata na polači, po starinski su tako zvali kuću. Prepoznali su ih u Bitulji Donjoj, Turci odnijeli, to su muslimanska sela do Stoca, oni otišli, skinuli ta vrata i vratili ih', dodao je Milivoje, ponosan na svoje Čoliće i uputio novinare na kuma Milovana Poparu u Ljubinje (85). Stariji gospodin, britkog uma i odličnog sjećanja ispričao je da je poznavao Zdravkovog oca Vladu. 'Kao djeca su se poznavali, prije nego što su 1946. Čolići kolonizirali', završio je Milivoje.
