Dijana Đoković, majka najboljeg tenisača svih vremena Novaka Đokovića, u javnosti ostavlja sliku hrabre žene koja se odlučno hvata s problemima u koštac. U svijetu je postala poznata kao najveća podrška sina, ali ispod uvijek odmjerenog izraza lica krije se nevjerojatna životna priča.
Rođena je 1964. godine kao Dijana Žagar, a odrasla je u ljubavi prema sportu i obitelji. Život joj je odmalena bio pun izazova. Ratna situacija u bivšoj Jugoslaviji i manjak financija predstavljali su ozbiljne prepreke na putu ka ostvarenju snova i ciljeva.
Otac Dijane Đoković, Zdenko Žagar, živi u beogradskom naselju Čukarica i otkako mu je preminula druga supruga 2017. godine, ističe da je vrlo usamljen. Jednom prilikom se oglasio za medije i naglasio kako bi volio viđati svoje najmilije, ali i da njegova obitelj ne želi da on daje izjave. On i supruga porijeklom su iz Hrvatske, a još u mladosti doselili su se u Beograd, gdje je rođena Novakova majka, Dijana.
'Po nacionalnosti sam Hrvat, rođen sam u Vinkovcima. Moja bivša supruga, Novakova baka, također je rođena u istom gradu. Tamo smo se i upoznali. Bili smo oficiri koji su došli na službu. Ja sam došao u Beograd, a ona je još pohađala školu, pa smo se poslije, kad mi se pridružila, vjenčali. Tako se rodila Dijana, pa Sanda', rekao je Zdenko za Novu.rs i dodao:
'Normalno je da će biti više priklonjen Srbima i ja nemam ništa protiv toga. Ne bi bolje prošao u životu ni da se predstavlja kao Hrvat. Ni to nitko ne bi prihvatio. Isto bi ga svojatali. Prije nekoliko mjeseci zvala me je jedna rođakinja koja živi u Vinkovcima da me pita gdje je Dijana rođena. Znači, u Hrvatskoj se raspravlja o tome'. dodao je Zdenko, koji neko vrijeme nije bio u kontaktu s kćeri jer su se on i njena majka razveli.
'Svašta se izdogađalo u našim obiteljskim odnosima. Nisam mnogo sudjelovati u Novakovom odrastanju. Prije nego što je rođen, ja sam četiri godine bio u Prištini. Bivša supruga i djeca živjeli su u Beogradu, a ja tamo. Dolazio sam vikendom. Poslije sam se razveo, pa sam bio prinuđen malo se distancirati od obitelji. Kontaktirao sam ja s njima, ali to nije bilo to. Dijana je mene krivila za razvod i to mi ne može oprostiti.Smatram da je za razvod uvijek potrebno dvoje. Koliko je muškarac kriv, toliko je i žena kriva. Žao mi je što je sve tako ispalo', zaključio je Žagar.
Inače, Dijana je priznala da joj nije od malih nogu usađena vjera u Boga.
'Moji roditelji jesu katolici, ali su ih partija i komunizam odgajali. Izjašnjavali su se kao Jugoslaveni. Mene nisu učili odmalena da ja vjerujem u Boga, niti smo slavili Uskrs ili Božić. Onda to nisam mogla ni na svoju djecu prenijeti, jer ni ja nisam imala, bit ću iskrena. U Srđanovoj obitelji opet nisu isto bili kršteni, jer nisu smjeli', kaže Dijana.
A onda su po želji Srđanove majke organizirali zajedničko krštenje.
'Pokojna Srđanova majka Stanka, koja je imala jako tešku bolest - rak kostiju, pred kraj života je rekla da bi voljela krstiti djecu prije nego što umre. I ja sam se pitala kako da se krstim, kada su moji porijeklom katolici. Nisam bila krštena u katoličkoj crkvi, ali porijeklo vučem, iako sam odrasla i živim u Srbiji cijeli život', objašnjava.
Otkriva da se u njoj nešto promijenilo samo od sebe kada je donijela na svijet drugog sina.
'Međutim, što su oni mene više pritiskali, ja sam bila sve dalje od te odluke, e onda su me pustili. Kada sam rodila Marka, e tada se u meni nešto samo preokrenulo. I rekla sam: 'Da, ja se želim krstiti i želim da moja djeca budu krštena. I tako smo odlučili da se svi krstimo u svibnju 1992. u Žiči i to u staroj crkvi.'
.png)
.png)
