Svetlana Ceca Bojković, jedna je od najuglednijih glumica na ovim prostorima, a dobro je poznata i po svojoj dosljednosti i principima. Tijekom karijere, izgradila je ugled kakvom mnogi mladi umjetnici teže. Ipak, zbog ljubavi je bila spremna na velike promjene, uključujući i selidbu u drugu zemlju i potpuno novi način života.

Njeno ime postalo je simbol izuzetnog glumačkog talenta u bivšoj Jugoslaviji. Iako i dalje vrijedno radi na novim projektima, publika je najviše pamti po nezaboravnim ulogama Emilije iz serije 'Bolji život' i Antonije iz 'Srećnih ljudi'.

Svetlana Ceca Bojković
Marina Lopičić/Kurir 

Kao studentica se zaljubila u osam godina starijeg kolegu Miloša Žutića, a pred oltar je stala kada je napunila 21. godinu.

'Dvije godine poslije upisa na Akademiju bila sam još kao student, po odluci Bojana Stupice, primljena za stalnog člana ansambla Jugoslavenskog dramskog kazališta. I te 1968. godine igrala sam u sedam premijera, a imala sam i osmu, osobnu: Udala sam se za glumca Miloša Žutića. Potom sam, 1970. diplomirala, a vrlo brzo, krajem 1972. donijela sam na svijet Katarinu, moju Kaju', otkrila je Ceca svojevremeno za srpsku 'Politiku'.

Budući da je u bračne vode uplovila mlada i nezrela, njihova velika ljubav završila se neslavno.

'Udala sam se kad sam imala 21 godinu, a Miloš osam više. Bili smo nezreli za brak. I došlo je do erozije naše zajednice, ali ne i našeg ljudskog odnosa. Taj naš ljudski odnos nije izostao do kraja njegovog života, do 1993., do njegove 54 godine, unatoč činjenici da smo oboje bili u novim brakovima. Ja s redateljem Ljubomirom Mucijem Draškićem, a on s glumicom Ognjankom Ognjanović s kojom je dobio sina Đorđa. A i nas dvije smo bile i ostale jako bliske. Miloša je savladala najteža bolest', govorila je Svetlana jednom prilikom.

Svetlani se potom dogodila ljubav ljubav toliko velika da glumica nije mogla sačekati okončanje brakorazvodne parnice, a prije nego što je i službeno postala slobodna žena, započela je zajednički život s redateljem Ljubomirom Mucijem Draškovićem.

'Moji brakovi su se preklopili osamdesetih godina. U zajednicu s Mucijem ušla sam prije razvoda od Miloša. Moja i Mucijeva ljubav bila je jača od svih pravnih normi, a službeno smo se vjenčali tek 1990. godine. Jer, i on je, iz svog prvog braka, izašao na isti način kao ja iz svog', ispričala je svojevremeno Svetlana.

Kasnije se i Ljubomir suočavao s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

'On je krajem devedesetih počeo tonuti u neku vrstu depresije, a pravi izraz je odustajanje od života. Nikad prije toga se nije htio 'čekirati' kod liječnika. Poslije bombardiranja, prijatelji su ga odveli u bolnicu 'Sveti Sava' i tada mu je konstatiran problem s krvnim žilama. Umro je 2004. od srčanog udara u 67. godini', istaknula je ona.

Taman kada je mislila da od ljubavi više nema ništa, dogodila joj se još jedna nevjerojatna ljubavna priča. Svog trećeg muža Slavka Kruljevića, diplomata, upoznala je preko zajedničkih prijatelja tijekom jedne večere.

Pored Kruljevića je konačno pronašla spokoj, a u brak su stupili 2011. godine.

'Jednostavno mi je mnogo ljepše živjeti ovako nego da živim sama. Zadovoljna sam što sam to napravila. Suprug me je osvojio svojim ljudskim kvalitetama i time što imamo sličan pogled na život', zaključila je.