Tamara Marković, nekadašnji prateći vokal u bendu Zdravka Čolića, imala je taj privilegij raditi s najvećom glazbenom zvijezdom. Naime, ona je punih 16 godina dane i noći provodila s Čolom na sceni i praveći mu društvo na putovanjima diljem svijeta.
Čoli je trebalo pojačanje u timu, a Tamara je došla na kasting po preporuci pjevačevog saksofonista.
'Tada sam pjevala u ženskom vokalnom kvartetu koji je nastao na Trećem kanalu od djevojaka izabranih na audiciji. Zvale smo se prvo 'Trik', a zatim 'The Dive'. Neša Petrović, tadašnji saksofonist Zdravkovog benda, dosjetio se da nas pozove na audiciju… I eto mene! Mislim da su me izabrali, ne samo zbog toga što dobro pjevam, već zato što su odmah prepoznali da sam 'ortak', vesela i karizmatična, jer, sve je bilo bitno', ispričala je ona.
'Uglavnom sam nastupala na turnejama i live albumima, mijenjale su se ekipe pratećih vokala tijekom vremena, ja sam nekako uvijek ostajala. Što bi rek'o Čola: 'Ostajem poslednji i prvi'. Na kraju sam pjevala samo u inozemstvu, sama sa saksofonistom Demonjom i gitaristom Pajom Vučkovićem. Velike koncerte je preuzeo kvintet iz Hrvatske', dodaje.
Kako je objasnila, prvi nastup sa Čolom i bendom bio je u Bijeljini.
'Prvi koncert, 5. srpnja 1998. Bijeljina. Vani +40 stupnjeva, u dvorani +50. Dvorana dupkom puna. Od silne vrućine i uzbuđenja nisam stigla ni imati tremu. Iako sam poslije koncerta doslovno iscijedila malu crnu haljinu, taj koncert će mi ipak ostati u sjećanju zbog iznenađenja koje mi je priredila mama, kada se pojavila s prijateljicom u publici. Ugledala sam je baš na dijelu 'Pjevam danju, pjevam noću', koju mi je pjevala kad sam bila mala. Takve stvari su dragocjene, naročito kada s nama više nisu oni koje volimo', pričala je Tamara.
Na pitanje kakav je Zdravko Čolić privatno kada se kamere ugase, Tamara govori da ih poznaje 'obojicu'.
'Ja poznajem dva Zdravka. I jedan i drugi su sjajni, i dok svi najviše vole onog na sceni, meni je draži onaj koji se s nama smije, vozi, šeta, pjeva, priča, fotografira, šali. Postoji razlika i u koncertima. Na velikim kao što je Marakana ili Arena, gotovo da se i ne vidimo, daleko smo, ima energije i moćno je, ali su manji koncerti intimniji, više se družimo i izvan scene. Emotivni su jer vidite izraz lica svake osobe, kada uživa, kada plače, kada pleše u zanosu… Nekoliko puta mi se dogodilo da zaplačem gledajući tuđe emocije, naročito kada otputujemo daleko', objašnjava Tamara.
Kako kaže, Čola je oduvijek bio veliki šmeker i žene su za njim ludjele na koncertima, a ništa drugačija situacija nije ni danas.
'Ih, Čola je to… Kažem ja na jednom od prvih koncerata te 98. Kristini koja je pjevala prateće sa mnom: 'Što im je, zašto plaču, vrište…', jer ja vidim Čolu samo otraga… A on, k'o da je čuo, pjevajući se okrene i kaže: 'O neeee, ne mogu više… Ne mogu da te volim…' (dio iz pjesme 'Sinoć nisi bila tu'), a ja op', zamalo u nesvijest. Karizma i energija je to. Tada mi je sve bilo jasno', prisjeća se Tamara kroz smijeh.
Kada radiš sa Čolom, zabava i smijeh su zagarantirani, a kako kaže, brojne su uspomene i anegdote koje su stvorili zajedno.
'Meni jedan od najdražih trenutaka… U Las Vegasu Čola i nas nekoliko, na show predstavi jedne kanadske cirkusne trupe tipa Cirque du Soleil. Predstava samo što nije počela, mi ispod šatora, pravog onog cirkusnog. Glazba bezvremenska, atmosfera čarobna. Kad skoči Zdravko i kaže: 'Odmah se vraćam'. Izleti on van i nema ga neko vrijeme, mi ozbiljno zabrinuti, a on, šulja se ispod šatora sa rukama punim kokica, dijeli ih svima sretan kao dijete. Kao u nekom filmu', rekla je.
Iako su im se putevi razišli i više ne surađuju jer ona nije dio glazbene scene, o Zdravku ima samo riječi hvale.
'Zdravko je bio i ostao svoj. Jedinstven i neponovljiv. I tad i sad. S energijom mladića, dječačkom radošću, iako ponekad možda djeluje zamišljeno i odsutno, vjerujte mi - sve vidi i zna! A tek što čuje. Doslovno sve. Naročito na koncertu…', rekla je svojedobno Tamara.
.png)
.png)
