U sklopu Balkan Festivala, 11. svibnja, Arena Zagreb postat će pozornica omiljenih izvođača trap glazbe koja je modernim zvukom zaludjela mlade generacije. Među osam veličanstvenih imena koja će nastupiti u najvećoj dvorani hrvatske metropole našao se i Dragomir Despić, svima dobro znan kao Desingerica, kontroverzna srpska zvijezda i tattoo majstor čija se popularnost u samo godinu vinula u nebesa.
Unatoč svim skandalima, Desingerica je u samom vrhu slušanosti u Lijepoj našoj, a osim uspješne karijere i u privatna četiri zida cvjetaju mu ruže. Naime, 31-godišnji glazbenik je u sretnom braku sa zanosnom brinetom Nevenom, a i otac je trogodišnje kćerkice Dunje.
Uoči najvećeg nastupa u karijeri, Desingericu sam na jučerašnjoj konferenciji za medije u Areni Zagreb privela na čašicu razgovora gdje mi je otvorio dušu o karijeri, teretu slave, ali i obitelji i njihovoj podršci koja je ponekad čak i izostala.
Jeste li prije godinu dana uopće mogli zamisliti da ćete nastupiti u Areni Zagreb? Ovo je ipak prevelik zalogaj, nekad se za koncert ovdje moralo imati najmanje 20 godina karijere.
Nisam mogao ni zamisliti da ću biti ovdje, nikad nisam ni razmišljao o nikakvim arenama. Imao sam samo jedan cilj, a to je bio festival 'Belgrade Music Week' na beogradskom Ušću, i to mi je bilo fenomenalno jer ja ovo ne radim dugo. Nastupam tek godinu dana. To je bio cilj do kojeg sam prebrzo došao, cilj mi je bila i Europa do koje sam također brzo došao, za dva mjeseca. Sve mi je brzo postalo normalno, valjda se čovjek tako i navikne. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću biti ovdje gdje sam sad, bilo bi mi čudno, a sad mi je već normalno iako nije normalno, ako me razumiješ.
Kako ste se snašli u svemu tome jer je slava došla preko noći?
Snalazim se kako znam, ja se cijeli život snalazim u svemu. I uvijek ću se snalaziti u svakoj vrsti djelatnosti ili posla. U svemu što radim težim biti najbolji. Nema smisla raditi nešto samo, eto, da bih radio. Za sve što sam dosad radio sam se jako davao.
Pati li vam privatni život zbog karijere i brojnih nastupa?
Pati, patim ja, pati moja psiha, baš jako. Baš sam se jako zasitio svega, javnog svijeta i posla. Nisam se zasitio samo glazbe, volim raditi glazbu, stalno mi dolaze ideje i imam veoma jake projekte. Ali sam se zasitio medijskog prostora, ljudi, estradnog života. Kad bih sad mogao za jednu večer sve ugasiti, biti doma i ništa ne raditi – ja bih to napravio.
Pa jeste li onda ikada razmišljali povući ručnu ili smanjiti nastupe?
Ne možeš. Izabrao si to, krenuo si to raditi... Bukiran sam do listopada. To je poštovanje prema biznisu, poslu, suradnicima, publici. To je tvoj obraz. Ne možeš to shvaćati kao 'sad hoću, sad neću' jer si onda Indijanac i neozbiljan. To je kao kad pružiš ruku nekome i dogovoriš nešto, to moraš ispoštovati do kraja makar ti se nekad i ne da. Iz svijeta iz kojeg ja dolazim to je tako, tako sam naučio. Ja za drugačije ne znam. Moram ispoštovati to što sam počeo raditi, takav je posao.
Nazivaju vas kontroverznom zvijezdom...
Dobro, ali zvijezdom, haha.
...zbog vaših nastupa na kojima publiku polijevate alkoholom, udarate tenisicama po glavi. Ima li to neku poruku ili se samo zabavljate?
Nema to nikakvu poruku, ja dođem da se zabavim i dobro provedem i da se ljudi dobro provedu. To je i cilj i bit noćnog izlaska. Možda te netko gleda kao poznatu ličnost pa te želi dodirnuti, fotografirati se ili slično, ali generalna bit noćnog izlaska ili posla jest prvenstveno da se dobro provedeš. Zato i izlaze i piju i plešu, je li tako? Čak i ja, iako radim, trudim se dobro provesti.
Jeste li od bližnjih dobivali savjete da se ne ponašate tako?
Jesam, naravno, svašta su mi komentirali i savjetovali. Ali ja nikada u životu nisam slušao nikoga, slušam sam sebe i vjerom u sebe sam u svakom polju u životu bio najuspješniji. Sebi najviše vjerujem, a tek onda drugima. Uvjeren sam u sve ovo što radim i u sve svoje odluke. Ne kajem se ni zbog čega, čak i ako su neke odluke bile loše na kraju su ispale dobre jer sam sad tu gdje jesam.
Kako reagirate na negativne komentare i natpise? Posljednjih dana se naširoko pisalo i o vašem bankrotu.
Ne reagiram uopće, meni je to sve svejedno što god da napišu, mogu napisati i da sam žensko. Ne zanima me, najiskrenije, niti čitam to, a i kad pročitam smijem se. Koga boli uho? Bitno mi je da kad se probudim ja znam gdje sam, što sam i tko sam. Mogu pisati što žele, mi smo slobodna zemlja.