U jednom od intervjua Goran Bregović ispričao je dirljivu priču o svojim roditeljima, njihovom braku, razvodu i jednom vinogradu koji je odnio dva života.
'Mislio sam da očevi nisu potrebni u životu, ne zna se čemu točno služe... Danas to malo bolje razumijem. Otac je u mom odrastanju bio nevidljiv, ali samim tim što je bio prisutan, morao biti i neki uzor', započeo je svoju priču Bregović za 'Vreme'.
Istaknuo je da mu je otac, nažalost, bio alkoholičar.
'Zato se razveo od majke. Tako je propala jedna ogromna ljubav. Ja sam imao deset godina, moj mlađi brat je imao pet... Kad čovjeku umre majka, to je velika katastrofa. Jer ona je netko koga voliš svaki dan. Tvoj otac nikad na taj način on ne vjeruje osjećajima. A kada on umre, zapravo počinješ provjeravati svoj odnos s njim. Što sam stariji, to se više osjećam kao moj otac…'
'Htio bih umrijeti kao on. Otišao je sretan, lak. I ispunio je želju seoskom popu... U tom svom selu. Sveti Petar Čvrstec kod Križevaca. Naslijedio sam vinograd, ali nisam imao vremena za pravljenje vina, dobio sam ga od rođaka koji su jedno vrijeme čuvali očev vinograd.Od tih tisuću litara, stotinjak je bila graševina,a ostalo je domaće vino koje se zalijevalo kiselom vodom. Seljaci su voljeli očevo vino... Kad mi je otac umro, dogovorio sam se s bratićem da čuva vinograd. Htio sam nastaviti. Zbog oca. Rođak je počeo raditi i slati mi novac, a ostalo je zadržao za sebe, takav je bio dogovor. Nakon pola godine nazvao me i rekao da ne može dalje. Žena mu se pokušala ubiti, bacila se pod vlak pa... Eto. Išao sam na selo vidjeti tu ženu. Vlak joj je otkinuo ruku...', započeo je nikad iskreniji Bregović pa nastavio.
'Kao bivši student filozofije - gotovo profesor - krenuo sam razgovarati o smislu života sa ženom koja se prije nekoliko dana pokušala baciti pod vlak. Pričali smo o plakanju, o obitelji... Sve to... 'Svako jutro se probudim u četiri ujutro, radim do večeri i ne stižem ništa. Ne stižem ništa.' To je bilo sve što je rekla. I, što ćeš onda reći nekome tko ti tako nešto kaže? Otišao sam. Rođak mi je ubrzo javio da se njegova žena u sljedećem pokušaju uspjela ubiti. Objesila se. Više nije imalo smisla tražiti od njega da mi čuva vinograd. Našao sam još jednog, ali je nakon pola godine dobio rak grla i umro. E, onda sam sjeo i izračunao: cijelo selo ima dvadeset kuća, a ja sam zbog tog vinograda za manje od dvije godine uspio ubiti dvoje ljudi. - Bolje da ga ostavim na miru, pa kad odem u mirovinu, sam ću se s njim pozabaviti', rekao je tada.
Njegova majka, koja je bila rodom iz Virovitice, umrla je ranije.
'Kad je počeo Drugi svjetski rat, djed je otišao u partizane, a baka, dva strica, teta i majka odvedeni su u Jasenovac, gdje su ih na vratima logora razmijenili za neke zarobljene Nijemce. Onda su stigli u Srbiju i baka je cijeli rat uzdržavala djecu švercom duhana iz Hercegovine', otkrio je inače uvijek samozatajni Bregović.
Prisjetio se i priče o upoznavanju svojih roditelja. 'Poslije rata otac je ostao u vojnoj školi, u vojsci, tako su se našli u Virovitici. Kasnije je dobio prvo zaposlenje u Sarajevu, u vojnoj školi, gdje je predavao balistiku. Kad su se razveli, preselio se kod mog mlađeg brata u Livno.Tamo je bio zapovjednik vojarne. Nakon razvoda ostao sam s majkom u Sarajevu, iako sam svako ljeto odlazio kod oca i brata u Livno. Kasnije je brat preselio sa mnom u Sarajevo. On je tamo studirao... A moja majka je bila ... pomagala je u stvarima koje druge majke možda nisu radile. Na primjer, kupila mi je prvu gitaru. Iako smo živjeli skromno, moja majka je imala visoke uzore: Njoj se, recimo, uvijek sviđalo kako se oblači Jovanka Broz i nosila je punđu poput nje', zaključio je Bregović.
.png)
.png)
